Odnos između Srbije i Mađarske u posljednjih nekoliko godina privlači sve veću pažnju evropske javnosti i analitičara. Dvojica lidera – srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i mađarski premijer Viktor Orbán – sve se češće spominju u istom kontekstu, i to ne kao uzori demokratskog upravljanja, već kao primjeri vladara koji sistemski podrivaju vrijednosti na kojima počiva Evropska unija.
Dvije zemlje, jedna slika
Mađarska, kao punopravna članica EU, i Srbija, koja još uvijek čeka na taj status, dijele nešto što mnogi analitičari opisuju kao zajednički politički DNK – sklonost ka autoritarnom stilu vladanja, netransparentne poslovne veze i konstantno inzistiranje na “ugroženosti državnog suvereniteta”.
Obje se zemlje u međunarodnim analizama sve češće prepoznaju kao prostori kroz koje Rusija – ali i Kina – pokušavaju ostvariti ideološki i ekonomski prodor u srce Evrope. Upravo ta geopolitička dimenzija dodatno komplicira odnose Beograda i Budimpešte s Bruxellesom, koji prema oba lidera zauzima sve kritičniji stav.
Autoritarizam kao temelj prijateljstva
Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, za Deutsche Welle je objasnio da između Vučića i Orbána nije lako pronaći jasnu zajedničku ideologiju.
“Ovdje je prije riječ o bratstvu u autoritarnosti i zajedničkom podrivanju Evropske unije – Orbán to čini iznutra, a Vučić izvana. Riječ je prije svega o osobnim odnosima, koji traju onoliko koliko traju i ta osobna prijateljstva. Državni se odnosi brzo pogoršaju kada netko od njih izgubi vlast. Oni su braća i po korupciji, a vidimo da Vučić i sada, uoči izbora, priskače u pomoć jer Orbánu nakon 16 godina vladavine nije lako sići s vlasti”, kazao je Popov.
Ova ocjena otkriva suštinu odnosa između dva lidera – nije u pitanju ideološka bliskost zasnovana na jasnim principima, već pragmatično savezništvo koje funkcioniše dok god objema stranama donosi korist. Takva partnerstva, kako historija pokazuje, rijetko su dugotrajna.
Kako je došlo do zbližavanja?
Odnosi Mađarske i Srbije historijski nisu bili jednostavni, ponajprije zbog osjetljivog pitanja mađarske manjine koja živi na teritoriji Vojvodine. Međutim, dolaskom Srpske napredne stranke na vlast, situacija se postepeno mijenja.
Duško Lopandić, predsjednik Foruma za međunarodne odnose, za Deutsche Welle je opisao tu transformaciju:
“Vlast SNS-a je u slučaju Mađarske, tako reći, progutala elemente povijesnog revanšizma koji postoje u mađarskoj politici i to tolerirala. Zauzvrat su dobili potporu mađarske stranke u Srbiji, a kasnije su se razvile i poslovne veze. Mađarska je tako stekla prevelik utjecaj u Srbiji, prije svega kroz ekonomiju, ponajviše u bankarskom i energetskom sektoru”, ocijenio je Lopandić.
Ova analiza otkriva jedan od ključnih mehanizama kojim se održava savezništvo – ekonomska međuovisnost, koja često ide ruku pod ruku s političkim popuštanjem i toleriranjem poteza koji bi inače bili neprihvatljivi.
Orbánov mogući poraz i posljedice po Srbiju
Jedno od centralnih pitanja koje se nameće jeste – šta bi za Srbiju značio eventualni odlazak Viktora Orbána s vlasti? Analitičari su saglasni da bi takav razvoj događaja imao dalekosežne posljedice.
Popov smatra da bi to za Vučića značilo gubitak važnog međunarodnog saveznika, ali i da bi se negativne posljedice osjetile i unutar same Srbije, posebno u kontekstu Saveza vojvođanskih Mađara, koji je trenutno u koaliciji s vladajućom strankom.
“Pitanje je kako će se ponašati ako u Budimpešti dođe druga vlast. Uz to, bio bi to i snažan psihološki udarac jer bi pokazao da i dugotrajne autoritarne vladavine imaju svoj kraj”, naglasio je Popov.
Lopandić pak upozorava na moguće promjene u stavu same Evropske unije prema Beogradu. Viktor Orbán do sada je funkcionisao kao svojevrsni zaštitnik Vučića unutar evropskih institucija, spreman da u ključnim momentima blokirа oštrije reakcije Brisela.
“Ne može se isključiti oštriji pristup EU, s obzirom na drastičan porast nasilja, korupcije i represije u Srbiji. Orbánov poraz možda ne bi bio presudan, ali bi svakako oslabio Vučićevu međunarodnu poziciju, a djelomično i njegovu snagu unutar Srbije”, navodi Lopandić.
Prijatelji samo iz nužde
Posebno je zanimljiva opaska Aleksandra Popova o krhkosti ovakvog tipa partnerstva. Kao ilustraciju navodi primjer odnosa između Vučića i albanskog premijera Edija Rame, koji se pokazao podjednako nestabilnim.
“Rama je u jednom trenutku rekao da je inicijativa Otvoreni Balkan odradila svoje, nakon četiri godine bliskog partnerstva. Slično će i Orbán procjenjivati isplati li mu se ostati blizak Vučiću”, kazao je Popov.
Lopandić pak naglašava da bi u slučaju Orbánove pobjede na izborima Vučić “možda mogao razmotriti raspisivanje vanrednih izbora već u lipnju”, ali dodaje da će presudnu ulogu igrati procjena unutarnje situacije u Srbiji.
Srbija i Mađarska – sličnosti i razlike
Iako se paralele između dvije zemlje često povlače, važno je napomenuti da između njih postoje i značajne razlike. Mađarska, kao članica EU, ipak mora poštivati određene demokratske standarde i institucionalне okvire, dok Srbija, prema ocjenama stručnjaka, tone u sve dublju pravnu i političku nestabilnost.
Kao ilustraciju zabrinjavajućeg stanja vladavine prava u Srbiji, analitičari navode izjave predsjednika Ustavnog suda Vladana Petrova, koji je otvoreno rekao da će “razmisliti hoće li se nekim predmetima baviti ili neće” te da je “neke teške predmete stavio u ladicu”. Ovakve izjave, koje bi u bilo kojoj funkcionalnoj demokratiji izazvale institucionalni potres, u Srbiji prolaze gotovo nezapaženo.
“Razlike su očite. Vučić je već prešao sve crvene linije i ne znam koliko bi ostatak EU tolerirao slične poteze kad bi Orbán ostao na vlasti”, upozorio je Popov.
Savezništvo s rokom trajanja
Odnos Vučića i Orbána paradigmatičan je primjer savezništva koje počiva ne na zajedničkim vrijednostima, već na zajedničkim interesima i međusobnoj koristi. Dok god obojica ostaju na vlasti i dok god im ta bliskost donosi konkretne prednosti – politički zaštitni oklop, ekonomske benefite i međusobnu podršku pred kritikama Brisela – partnerstvo će se održavati.
No, analitičari su jednoglasni u ocjeni da se radi o krhkoj konstrukciji. Promjena vlasti u bilo kojoj od dvije prijestolnice mogla bi odnos brzo ohladiti, a “bratstvo u autoritarnosti”, kako ga je opisao Popov, raspasti se jednako brzo kao što se i formiralo.
Za građane Srbije i Mađarske, koji i dalje čekaju na vladavinu prava, ekonomski prosperitet i funkcionalne demokratske institucije, ovakva savezništva na vrhu vlasti ostaju podsjetnik na to koliko su lični interesi lidera daleko od interesa naroda kojeg navodno predstavljaju.
