Za manje od četiri mjeseca, tačnije 4. oktobra, Bosna i Hercegovina će održati izbore koji će, barem na papiru, biti drugačiji od svih dosadašnjih.
Po prvi put u historiji zemlje, na biračkim mjestima trebala bi biti uvedena biometrijska identifikacija birača, elektronsko skeniranje i prebrojavanje glasačkih listića, te video-nadzor biračkih mjesta i centara za prebrojavanje.
Problem je što, dok kalendar izbornih aktivnosti teče po planu, sama tehnologija na kojoj sve to počiva – još uvijek nije nabavljena.
Otkud uopšte ova promjena?
Uvođenje novih izbornih tehnologija nije proizašlo iz odluke domaćih institucija, nego direktno iz odluke visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta, koji je 26. marta 2024. godine putem svojih bonskih ovlaštenja izmijenio Izborni zakon BiH.
Tom odlukom je eksplicitno uvedena obaveza primjene novih tehnologija – ali, što je manje poznato, isto tako je eksplicitno isključena mogućnost elektronskog glasanja. Drugim riječima, birač i dalje fizički dolazi na biračko mjesto i glasa papirnim listićem – ono što se mijenja je način na koji se taj listić broji i kako se identitet birača provjerava.
Sistem je prvi put testiran kao pilot-projekat na lokalnim izborima 2024. godine, i prema dosadašnjim ocjenama taj test je prošao uspješno, što je i bio osnovni argument za njegovo proširenje na opće izbore. Ali test na nekoliko biračkih mjesta i implementacija na nivou cijele zemlje, sa hiljadama lokacija, dvije su sasvim različite stvari po obimu i logistici.
Gdje je tačno zapelo?
Centralna izborna komisija BiH je, prema vlastitim saopćenjima, još uvijek u postupku javne nabavke opreme – sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića.
CIK pritom izražava uvjerenje da će oprema biti osigurana do izbora, ali sama formulacija “u postupku nabavke”, svega nekoliko mjeseci prije izbornog dana, otvara ozbiljno logističko pitanje: javne nabavke u BiH su poznate po sporosti, mogućim žalbama ponuđača koje automatski produžavaju proces, i komplikovanim administrativnim procedurama koje rijetko prolaze bez kašnjenja.
Sam CIK je u januaru ove godine, u zvaničnom saopćenju objavljenom na vlastitoj stranici, govorio o “neosnovanim žalbama i pomjeranju rokova” kao o ozbiljnom izazovu za primjenu novih tehnologija na predstojećim izborima – što je, čitano između redova, priznanje da proces nabavke nije tekao glatko ni do tog trenutka.
Ako se ista dinamika nastavi, realan scenario je da oprema stigne tik pred izbore, ostavljajući malo ili nimalo vremena za testiranje na terenu, obuku biračkih odbora i otklanjanje tehničkih grešaka prije nego što budu u funkciji na sam dan glasanja.
Ko će sve ovo sprovoditi na terenu?
Paralelno sa nabavkom opreme, CIK je sredinom maja utvrdio i konačnu listu kandidata za biračke odbore – gotovo 12.000 osoba koje će obavljati dužnosti predsjednika i zamjenika predsjednika biračkih odbora širom zemlje.
Ovo je sam po sebi ogroman logistički poduhvat: skoro 12.000 ljudi mora proći obaveznu edukaciju i proces certifikacije, što znači da, čak i kad bi oprema stigla na vrijeme, uspjeh cijelog sistema zavisi i od toga koliko brzo i koliko kvalitetno te osobe budu obučene da rukuju potpuno novom tehnologijom koju, realno, niko od njih do sada nije koristio u praksi.
To stvara svojevrstan paradoks: dvije ključne komponente reforme – tehnologija i ljudi koji njome upravljaju – trenutno se pripremaju paralelno i pod vremenskim pritiskom, umjesto da prva bude testirana i stabilna prije nego što počne obuka druge.
Kalendar koji ne čeka
Dok se nabavka opreme odvija u pozadini, formalni izborni proces ide svojim tempom, nezavisno od toga da li je tehnička strana spremna. CIK je 7. maja zvanično raspisao izbore za 4. oktobar. Period za ovjeru političkih stranaka, koalicija i nezavisnih kandidata trajao je od 8. do 16. juna, a komisija je do sada ovjerila 29 koalicija, 75 političkih stranaka i četiri nezavisna kandidata. Podnošenje kandidatskih lista počinje 24. juna i traje do 6. jula, nakon čega CIK ima rok do 20. augusta da sve ovjerene liste objavi u službenim novinama i dnevnoj štampi.
To znači da će, realno, javnost imati jasnu sliku o tome ko se sve kandiduje tek krajem augusta – nešto više od pet sedmica prije samog dana glasanja – dok pitanje da li će biometrijska identifikacija i elektronsko skeniranje listića zaista funkcionisati ostaje otvoreno gotovo do posljednjeg trenutka.
Zašto je ovo važnije nego što zvuči?
Za prosječnog glasača ovo možda zvuči kao tehnička pojedinost bez velikog značaja za njegovu odluku na biračkom mjestu. Ali upravo integritet brojanja glasova – pitanje da li je rezultat tačan, transparentan i otporan na manipulaciju – bio je decenijama jedna od najčešćih tačaka spora nakon svakih izbora u BiH, sa optužbama za nepravilnosti koje su dolazile sa svih strana političkog spektra.
Tehnologija o kojoj je riječ direktno cilja da taj problem riješi: video-nadzor centara za prebrojavanje i elektronsko skeniranje listića trebali bi smanjiti prostor za ljudsku grešku ili namjernu manipulaciju koja je u prošlosti bila teško dokaziva.
Upravo zato kašnjenje u nabavci nije samo administrativni detalj. Ako sistem ne bude adekvatno testiran prije izbora, ili ako dođe do tehničkih problema na sam dan glasanja, rizik nije samo logistički kolaps – rizik je da nova tehnologija, uvedena upravo da poveća povjerenje u izborni proces, postane novi izvor sumnje i osporavanja rezultata.
Sljedećih nekoliko mjeseci, a posebno period između augusta i oktobra, pokazaće da li će BiH zaista ući u novu eru izbornog procesa, ili će ambiciozna reforma ostati nedovršena na svom prvom velikom testu.
