Južna interkonekcija posljednjih dana izbila je u sam vrh političko-ekonomskih tema u Bosni i Hercegovini. Iako je riječ o projektu koji je godinama prisutan u javnom prostoru, aktuelna dešavanja otvorila su novo, ključno pitanje: ko će u budućnosti imati pravo i kapacitet da doprema ukapljeni prirodni gas (LNG) do terminala na Krku, odakle bi se dalje distribuirao prema BiH?
Dodatnu pažnju javnosti izazvala je izjava izraelskog biznismena Amir Gross Kabiri, koji je najavio da će njegova kompanija M.T. Abraham postati „najveći uvoznik LNG-a u BiH“. Ipak, važno je naglasiti da je u pitanju potpisivanje memoranduma o razumijevanju, a ne obavezujućeg ugovora. Memorandum sam po sebi ne proizvodi pravne posljedice u smislu ekskluzivnog prava na uvoz, posebno jer je oblast uvoza prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini regulisana zakonima i podzakonskim aktima.
Grčki energetski plan i američki LNG
U središtu pažnje našla se i grčka kompanija Atlantic Sea LNG Trade. Ova firma formirana je kao zajednički poduhvat grčke državne gasne kompanije DEPA i građevinskog giganta Aktor. Njihova ambicija je da postanu jedan od vodećih distributera američkog ukapljenog prirodnog gasa u regionu Istočne i Jugoistočne Evrope.
Prema informacijama koje su ranije objavljene u međunarodnim medijima, kompanija je predložila dugoročni, dvadesetogodišnji aranžman o kupovini do 15 milijardi kubnih metara LNG-a godišnje. Taj gas bi se dalje distribuirao prema zemljama poput Albanije, Srbije, Sjeverne Makedonije, Rumunije, Bugarske, Mađarske, Moldavije, Austrije, Ukrajine i Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu spominje se i projekat tzv. Vertikalnog koridora – plinske infrastrukture koja bi povezivala Grčku sa državama Balkana i šire, čime bi se ojačala energetska sigurnost regiona i smanjila zavisnost od tradicionalnih pravaca snabdijevanja.
Ipak, iako su pregovori intenzivirani, konačni i obavezujući sporazumi još nisu ozvaničeni. To znači da nijedna kompanija u ovom trenutku nema ekskluzivno pravo distribucije američkog LNG-a prema Bosni i Hercegovini.
Šta zapravo znači memorandum?
Potpisivanje memoranduma između kompanija često se u javnosti pogrešno interpretira kao gotov posao. U praksi, memorandum o razumijevanju predstavlja okvir za daljnje pregovore, ali ne garantuje realizaciju projekta niti daje ekskluzivna prava.
U slučaju BiH, dodatnu težinu ima činjenica da je uvoz i promet prirodnog gasa regulisan domaćim zakonodavstvom. To znači da nijedna privatna kompanija ne može samostalno odlučiti da postane „najveći uvoznik“ bez prethodno ispunjenih regulatornih uslova i saglasnosti nadležnih institucija.
Uloga Južne interkonekcije
Ključni infrastrukturni preduslov za dolazak LNG-a u Bosnu i Hercegovinu jeste izgradnja plinovoda Južna interkonekcija. Ovaj projekat treba povezati BiH sa gasnom mrežom Republike Hrvatske i omogućiti pristup terminalu na ostrvu Krk.
Terminal na Krku, koji je u vlasništvu hrvatskih državnih energetskih kompanija, predstavlja stratešku tačku za prijem ukapljenog prirodnog gasa iz različitih dijelova svijeta. Međutim, iako bi gas fizički dolazio preko hrvatske teritorije, konačnu odluku o dobavljaču donose institucije Bosne i Hercegovine.
Drugim riječima, Hrvatska nema direktno pravo da određuje od koga će BiH kupovati gas, niti bilo koja strana kompanija može unaprijed osigurati monopol nad snabdijevanjem.
Sloboda izbora dobavljača
Čak i u scenariju u kojem Atlantic Sea LNG Trade postigne dugoročni ugovor sa američkim partnerima, Bosna i Hercegovina zadržava pravo da bira drugog dobavljača, pod uslovom da ta kompanija ima tehničku i logističku mogućnost da isporuči LNG do Krka.
Potencijalni dobavljači ne moraju dolaziti isključivo iz Sjedinjenih Američkih Država. Alternativni izvori, poput Azerbejdžana ili Katara, također ostaju opcija, zavisno od tržišnih cijena, dugoročnih ugovora i političko-ekonomskih prioriteta države.
To u praksi znači da pitanje „ko će dovoditi gas“ trenutno nema konačan odgovor. Sve će zavisiti od završetka infrastrukturnih projekata, regulatornih odluka i komercijalnih pregovora koji tek slijede.
Energetska sigurnost kao strateško pitanje
Rasprava o Južnoj interkonekciji prevazilazi puku komercijalnu temu. Ona se direktno tiče energetske sigurnosti, diverzifikacije izvora snabdijevanja i dugoročne stabilnosti tržišta.
Za Bosnu i Hercegovinu, otvaranje alternativnih pravaca nabavke gasa znači smanjenje rizika od poremećaja i potencijalnih političkih pritisaka. Upravo zbog toga je važno da proces izbora dobavljača bude transparentan, zasnovan na zakonima i ekonomskim kriterijima, a ne na medijskim najavama ili PR kampanjama.
Mogućnost da Atlantic Sea LNG Trade postane partner BiH svakako postoji, ali jednako tako postoji i niz drugih opcija koje će biti predmet budućih analiza i pregovora.
