Kada centralne banke i vladini ekonomisti najavljuju da će inflacija u 2026. godini biti “umjerena” i “stabilna”, prosječan građanin BiH koji plaća račune, puni korpu u supermarketu i vozi auto na posao, tu optimističnu projekciju teško prepoznaje u svakodnevnoj stvarnosti.
Podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine za april 2026. godine pokazuju da je godišnja stopa inflacije dostigla 6,8 posto – skoro tri puta više od prognoza kojima su zvanični organi ušli u ovu godinu.
Šta se zapravo desilo s cijenama u aprilu?
Da bi podaci imali smisao izvan apstraktnih procenata, vrijedi ih prevesti u konkretne kategorije. Na godišnjem nivou, hrana i bezalkoholna pića porasla su za oko pet posto, a u određenim periodima prošle godine rast je bio i bliže deset posto.
Stanovanje i režijski izdaci skupljeg za 1,4 posto na mjesečnom nivou u aprilu – što u kumulativu za godinu znači osjetno povećanje za sve koji žive u iznajmljenim stanovima ili plaćaju komunalne račune.
Daleko najveće iznenađenje dolazi iz sektora prevoza, koji je u aprilu porastao za nevjerovatnih 10,8 posto u odnosu na prethodan mjesec – skok koji Agencija za statistiku nije zabilježila u ovoj kategoriji dugo vremena.
Iza tog skoka u prevozu krije se nekoliko faktora koji su se poklopili u kratkom periodu: kretanje cijena naftnih derivata u prvom kvartalu 2026. godine, koje je pratilo turbulenciju na globalnim energetskim tržištima vezanu za sukobe na Bliskom istoku, te sezonski efekti i poskupljenja u javnom prijevozu u pojedinim kantonima.
Važno je napomenuti da ovo nije izolovana bh. pojava – sličan pritisak bilježi i Hrvatska, a Eurostat je za EU u cjelini zabilježio rast potrošačkih cijena od 2,5 posto, uz hrane od 3,3 posto. Ali 6,8 posto godišnje inflacije u BiH naspram 2,5 posto u EU nije bezazlena razlika – to je jaz koji na godišnjem nivou direktno topi kupovnu moć bh. domaćinstava.
Zašto je inflacija u BiH gotovo uvijek viša nego u EU?
Odgovor na ovo pitanje leži u jednoj ekonomskoj specifičnosti koja se rijetko pojavljuje u javnom diskursu, iako je ključna za razumijevanje cijena u BiH. Konvertibilna marka je fiksno vezana za euro kroz valutni odbor koji funkcioniše od 1997. godine. To je monetarni aranžman koji BiH gotovo u potpunosti onemogućava da sama reguliše inflaciju putem kamatnih stopa – za razliku od, primjerice, Srbije ili Turske, koje imaju sopstvene centralne banke s aktivnom monetarnom politikom.
Analiza ekonomista koji prate bh. tržište pokazuje da inflacija eurozone statistički objašnjava čak 86 posto promjena u domaćoj inflaciji – što znači da BiH uvozi velik dio inflacije direktno iz Europe, bez mogućnosti da je ublaži.
Ali preostalih 14 posto dolazi od domaćih faktora na koje institucije imaju uticaj, a tu slika nije povoljna: Koncentracija u veleprodaji i maloprodaji znači da pad globalnih cijena sporije stiže do polica bh. prodavnica nego rast, politička nestabilnost otežava strukturne reforme koje bi povećale konkurentnost tržišta, a značajan rast minimalne plaće u FBiH početkom 2025. godine – koji je bio potreban i opravdan sa socijalnog stanovišta – dao je dodatni inflatorni impuls koji se sad vidi u cijenama usluga.
Ko najviše osjeća posljedice?
Inflacija nikad ne pogađa jednako sve slojeve društva, i to je dio priče koji se najčešće izostavlja kada se izvještava o statistikama. Domaćinstva s nižim primanjima troše znatno veći udio budžeta na hranu, stanovanje i prevoz – upravo kategorije koje bilježe najbrži rast.
Za nekoga ko prima prosječnu platu od 1.400 KM, rast troškova stanovanja i hrane za sedam do deset posto godišnje znači realni pad kupovne moći koji nije kompenziran ni nominalnim rastom plaće, ako je taj rast bio manji od stope inflacije.
Penzioneri su u još osjetljivijoj poziciji, jer su njihovi prihodi vezani za indeksacijske mehanizme koji kaskaju za rastom cijena, a korpa koju kupuju – hrana, lijekovi, komunalije – skuplja je upravo tamo gdje inflacija udara najjače.
Šta se može očekivati do kraja godine?
Centralna banka BiH je za 2026. prognozirala inflaciju od 2,4 do 3,4 posto, a Evropska komisija je, u svom proljetnom ekonomskom paketu, za BiH prognozirala 5,3 posto.
Realni podaci za april, koji pokazuju 6,8 posto, sugerišu da čak i ta viša prognoza možda nije bila dovoljno konzervativna.
Ključna varijabla koja će odrediti kretanje cijena do kraja godine je energetski sektor – posebno cijene nafte, koje su pod direktnim uticajem geopolitičke situacije. Ako se pritisci u globalnim lancima snabdijevanja nastave ili pojačaju, teško je argumentovati da će inflacija sama od sebe pasti ispod četiri posto do decembra.
Dugoročno, jedini stvarni odgovor na strukturno visoku inflaciju u BiH leži u povećanju konkurencije na domaćem tržištu, smanjenju ovisnosti o uvozu hrane koja premašuje 80 posto potrošnje, i jačanju kupovne moći kroz rast plaća koji je praćen rastom produktivnosti – a ne samo nominalnim povećanjima koja se odmah preliju u nove pritiske na cijene.
To su, nažalost, reforme koje zahtijevaju godine, a ne one koje se mogu provesti do iduće sjednice Vijeća ministara.
